Posljednjih godina mogli smo pročitati mnogo oštrih riječi na račun arhitekture. Bila je optuživana za sve moguće: elitizam, spektakularnost, neprikladne ekscese, sistem zvijezda, komercijalizaciju, konceptualnu plitkost, ikonodulstvo, eroziju moralnih standarda i indiferentnost u odnosu na stvarne probleme. Ipak ti promatrači u svojim razočaranim, često i grubim, pa čak i žučnim kritikama uglavnom nisu otvarali alternativne izlaze, te su u posljednje vrijeme čak i neprikriveno radosno nazdravljali Velikoj Recesiji, koja će, po njihovu mišljenju, pokopati štetne načine arhitektonske produkcije. 

Upravo u to vrijeme dolazi iz austrijskog Graza drugačija i optimističnija interpretacija arhitekture koja se ne distancira od razvikanih arhitektonskih tema sadašnjosti, već ih ostavlja na margini da bi mogla pokazati jedan od mogućih putova. «Arhitektura je res publica, javna stvar, koja se ne tiče samo arhitekata», poručuju njemački kritičari Ilka i Andreas Ruby i njihova agencija Textbild, koja je reformirala koncept dodjele lokalne arhitektonske nagrade Štajerske. U žarište te nagrade za arhitekturu je Textbild ove godine uz kuće postavio i ljude kojima su te kuće namijenjene - po uvjerenju Rubyjevih potrebno je ljudima ponovo dati središnju ulogu. A ljudi su investitori, žitelji, susjedi, namještenici, slučajni prolaznici. I arhitekti.